×
TRAŽI
StudentskiKutak.com
istraživanje pitanja
 o životu i Bogu
Poznavanje Boga

Zašto možete verovati Bibliji

Sama istorija Biblije čini Bibliju jedinstvenom među „svetim tekstovima“. Pogledajte ko je napisao Bibliju, kako je njen stil izlaganja podržan od strane arheologije i istoričara…

WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More PDF

Istorija Biblije - ko je pisao Bibliju?

Bibliju je tokom 1500 godina pisalo 40 pisaca. Za razliku od drugih verskih spisa, Biblija se čita kao činjenični izveštaj o stvarnim događajima, mestima, ljudima i dijalogu. Istoričari i arheolozi su više puta potvrdili njenu autentičnost.

Koristeći lične stilove pisanja i ličnosti pisaca, Bog nam pokazuje ko je On i kako je to poznavati Njega.

Svih 40 pisaca Biblije dosledno nose jednu centralnu poruku: Bog, koji nas je sve stvorio, želi zajedništvo sa nama. Zove nas da Ga poznajemo i da Mu verujemo.

Biblija ne samo da nas nadahnjuje, nego nam i objašnjava život i Boga. Ona ne daje odgovore na sva pitanja koja bismo mogli imati, ali daje na njihov dovoljan broj. Pokazuje nam kako da živimo sa svrhom i saosećanjem. Kako da se ophodimo prema drugima. Podstiče nas da se oslanjamo na Boga za snagu, smernice i da uživamo u Njegovoj ljubavi prema nama. Biblija nam takođe govori kako možemo imati večni život.

Više kategorija dokaza podržava istorijsku tačnost Biblije, kao i njenu tvrdnju o božanskom autorstvu. Evo nekoliko razloga zbog kojih možete verovati Bibliji.

Arheologija potvrđuje istorijsku tačnost Biblije.

Arheolozi su neprestano otkrivali imena vladinih zvaničnika, kraljeva, gradova i festivala koji se spominju u Bibliji -- ponekad čak i onda kada su istoričari mislili da takvi ljudi ili mesta ne postoje. Na primer, Evanđelje po Jovanu govori o Isusu koji je izlečio bogalja pored bazena Bethesda. Tekst čak opisuje pet tremova (šetališta) koji vode do bazena. Naučnici su mislili da bazen ne postoji, sve dok ga arheolozi nisu pronašli četrdeset stopa (oko 12m) ispod zemlje, zajedno sa pet tremova.1

Biblija ima ogromnu količinu istorijskih pojedinosti, tako da još uvek nije sve što je u njoj pomenuto pronađeno u arheologiji. Međutim, nijedno arheološko otkriće nije u suprotnosti sa onim što Biblija beleži.2

Nasuprot tome, novinski izveštač Lee Strobel komentariše Knjigu Mormona: " Arheologija više puta nije uspela da potkrepi svoje tvrdnje o događajima koji su se navodno dogodili davno u Americi. Sećam se da sam pisao Smithsonian Institutu kako bih se raspitao da li postoje dokazi koji potkrepljuju tvrdnje o mormonizmu, samo da bi mi nedvosmisleno rekli da arheolozi instituta ne vide „direktnu vezu između arheologije Novog sveta i predmeta knjige . '" Arheolozi nikada nisu pronašli gradove, osobe, imena ili mesta koja se spominju u Knjizi Mormona.3

Mnoga drevna mesta koja je Luka spomenuo u Delima apostolskim u Novom zavetu identifikovana su putem arheologije. „Sve u svemu, Luka bez greške imenuje trideset dve države, pedeset četiri grada i devet ostrva.“4

Arheologija je takođe opovrgla mnoge neutemeljene teorije o Bibliji. Na primer, teorija koja se i danas uči na nekim koledžima tvrdi da Mojsije nije mogao da napiše Petoknjižje (prvih pet knjiga Biblije), jer pisanje u njegovo vreme nije izumljeno. Onda su arheolozi otkrili Crnu stelu sa reljefom. Na sebi je imala klinaste likove i sadržala je detaljne Hamurabijeve zakone. Da li je to bilo posle Mojsijeva? Ne! Bio je to pre-mozaik; i ne samo to, već datira pre Abrahama (2.000 p. n. e.) tj. najmanje tri veka pre Mojsijevih spisa.“5

Arheologija dosledno potvrđuje istorijsku tačnost Biblije.

Kliknite ovde da biste videli grafikon sa popisom nekih od glavnih arheoloških otkrića.

Biblija je danas ista kao i ona koja je prvobitno napisana.

Neki ljudi imaju ideju da je Biblija prevedena „toliko puta“ da je postala izvitoperena kroz te faze prevođenja. To bi verovatno bilo tačno da su se prevodi radili iz drugih prevoda. Ali prevodi su zapravo urađeni direktno iz izvornih grčkih, hebrejskih i aramejskih izvornih tekstova zasnovanih na hiljadama drevnih rukopisa.

Tačnost današnjeg Starog zaveta potvrđena je 1947. godine kada su arheolozi pronašli „Svitke s Mrtvog mora“ duž današnje Zapadne obale u Izraelu. „Svici s Mrtvog mora“ sadržali su starozavetne spise 1.000 godina starije od bilo kog rukopisa koji smo imali. Upoređujući rukopise koje imamo na raspolaganju sa ovim 1.000 godina starijim, u 99,5% slučajeva nalazimo podudaranje. A razlike od 0,5% su manje pravopisne varijacije i struktura rečenice koje ne menjaju na značenju rečenice.

Što se tiče Novog zaveta, to je najpouzdaniji drevni dokument čovečanstva.

Svi drevni rukopisi su napisani na papirusu, koji nije imao dugi rok trajanja. Dakle, ljudi su predavali kopirane originale kako bi održali poruku i distribuirali je drugima.

Malo ljudi sumnja u Platonovo pisanje „Republike“. To je klasika, koju je napisao Platon oko 380. p.n.e Najraniji primerci ovog dokumenta datiraju iz 900. godine nove ere, što je oko 1.300 godina kasnije od vremena kada ga je napisao. Postoje samo sedam kopija.

Cezarovi „Galski ratovi“ nastali su oko 100-44 p.n.e Kopije koje danas imamo datiraju 1.000 godina kasnije nego što je napisao. Imamo deset kopija.

Kada je reč o Novom zavetu, napisanog između 50. i 100. godine nove ere, postoji više od 5.000 kopija. Svi su pisani u vremenskom periodu do 50-225 godina nakon što je napisan original. Dalje, što se tiče Svetog pisma, pisari (monasi) su bili pedantni u kopiranju originalnih rukopisa. Proverili su i ponovo su proverili svoj rad, kako bi se uverili da se savršeno podudaraju. Ono što su pisci Novog zaveta prvobitno napisali sačuvano je bolje od bilo kog drugog drevnog rukopisa. Možemo biti sigurniji u ono što čitamo o Isusovom životu i rečima, nego što smo sigurni u spise Cezara, Platona, Artistotela i Homera.

Za poređenje Novog zaveta sa drugim drevnim spisima kliknite ovde.

Još više razloga za verovanje evanđeljskim izveštajima o Isusu.

Četiri pisca Novog zaveta su napisali svaki svoju biografiju o Isusovom životu. One se nazivaju evanđeljima i prve su četiri knjige Novoga zaveta. Kada istoričari pokušavaju da utvrde da li je neka biografija pouzdana, oni postavljaju pitanje: " Koliko drugih izvora izveštava o istim detaljima o ovoj osobi? "

Evo kako to funkcioniše. Zamislite da sakupljate biografije predsednika Džona F. Kenedija. Naći ćete mnoge biografije koje opisuju njegovu porodicu, predsedništvo, njegov cilj da čoveka pošalje na mesec i njegovo rukovanje kubanskom raketnom krizom. Što se tiče Isusa, da li nalazimo više biografija koje izveštavaju o sličnim činjenicama o Njegovom životu? Da. Evo uzorka činjenica o Isusu i gde biste tu činjenicu mogli da nađete u svakoj od ovih biografija.

  Matej Marko Luka Jovan
Isus je rođen od device 1:18-25 - 1:27, 34 -
Rođen je u Vitlejemu 2:1 - 2:4 -
Živeo je u Nazaretu 2:23 1:9, 24 2:51, 4:16 1:45, 46
Isusa je krstio Jovan Krstitelj 3:1-15 1:4-9 3:1-22 -
Isus je činio čuda isceljenja 4:24, i td. 1:34, i td. 4:40, i td. 9:7
Isus je hodao po vodi 14:25 6:48 - 6:19
Isus je nahranio pet hiljada ljudi
sa pet hlebova i dve ribe
14:7 6:38 9:13 6:9
Isus je poučavao običan narod 5:1 4:25, 7:28 9:11 18:20
Isus je provodio vreme sa
izopštenicima društva
9:10, 21:31 2:15, 16 5:29, 7:29 8:3
Isus se raspravljao sa verskom elitom 15:7 7:6 12:56 8:1-58
Verska elita je kovala zaveru da Ga ubije 12:14 3:6 19:47 11:45-57
Isusa su predali Rimljanima 27:1, 2 15:1 23:1 18:28
Isus je bio bičevan 27:26 15:15 - 19:1
Isus je bio razapet 27:26-50 15:22-37 23:33-46 19:16-30
Isus je bio sahranjen u grobu 27:57-61 15:43-47 23:50-55 19:38-42
Isus je ustao iz mrtvih i
pojavio se Svojim sledbenicima
28:1-20 16:1-20 24:1-53 20:1-31

Dve evanđeljske biografije su napisali apostoli Matej i Jovan, ljudi koji su lično poznavali Isusa i putovali s Njim više od tri godine. Druge dve knjige su napisali Marko i Luka, bliski saradnici apostola. Ovi pisci su imali direktan pristup činjenicama koje su zabeležili. U vreme njihovog pisanja, još uvek je bilo živih ljudi koji su čuli Isusa kako govori, gledali Ga kako leči ljude i čini čuda.

Tako je rana crkva spremno prihvatila četiri evanđelja jer su se slagala sa onim što je već bilo opšte poznato o Isusovom životu.

Svako pojedino evanđelje po Mateju, Marku, Luki i Jovanu se čitalo poput vesti, činjeničnog izveštavanja o dnevnim događajima iz perspektive ove četvorice. Opisi su jedinstveni za svakog pisca, ali se činjenice unutar njih podudaraju.

Za primer iz jednog od Evanđelja kliknite ovde.

Evo zašto su napisana evanđelja.

U ranim godinama nakon Isusove smrti i vaskrsenja očigledno nije bilo potrebe za pisanim biografijama o Isusu. Oni koji su živeli u jerusalimskom regionu bili su Isusovi svedoci i dobro su znali za Njegovu službu.6

Međutim, kada su se vesti o Isusu proširile dalje od Jerusalima, a očevici više nisu bili lako dostupni, postojala je potreba za pismenim izveštajima kako bi se drugi poučili o Isusovom životu i službi.

Ako želite znati više o Isusu, ovaj članak će vam dati dobar sažetak Njegovog života: Mnogo više od slepe vere.

Kako su utvrđene knjige Novog zaveta.

Prva crkva je prihvatila knjige Novog zaveta gotovo čim su bile napisane. Već je pomenuto da su pisci bili Isusovi prijatelji ili Njegovi neposredni sledbenici, ljudi kojima je Isus poverio vođstvo rane crkve. Pisci Evanđelja Matej i Jovan bili su neki od najbližih Isusovih sledbenika. Marko i Luka su bili saputnici apostola, koji su imali pristup apostolskom izveštaju o Isusovom životu.

I drugi pisci Novog zaveta imali su neposredan pristup Isusu: Jakov i Juda su bili Isusova polubraća koja u početku nisu verovala u Njega. Petar je bio jedan od 12 apostola. Pavle je počeo kao žestok protivnik hrišćanstva i član verske vladajuće klase, ali je postao vatreni Isusov sledbenik, uveren da je Isus ustao iz mrtvih.

Izveštaji u knjigama Novog zaveta su spajani sa onim što su hiljade očevidaca sami videli.

Kada su stotine godina kasnije nastale druge knjige, crkvi nije bilo teško da ih prepozna kao falsifikate. Na primer, evanđelje po Judi napisala je gnostička sekta, oko 130. - 170. godine posle Hrista, dugo posle Judine smrti. Tomino evanđelje, pisano oko 140. godine nove ere je još jedan primer falsifikovanog pisma koje je pogrešno nosilo ime apostola. Ova i druga gnostička evanđelja bila su u suprotnosti sa poznatim Isusovim učenjima i sa Starim zavetom i često su sadržala brojne istorijske i geografske greške.7

U 367. god. nove ere, Athanasius je formalno nabrojao 27 novozavetnih knjiga (isti spisak koji imamo i danas). Ubrzo nakon toga, Jerome i Augustine su isporučili isti spisak. Međutim, ovi spiskovi nisu bili potrebni većini hrišćana, jer je uglavnom cela crkva prepoznala i koristila isti spisak knjiga od prvog veka posle Hrista.

Pošto je crkva prerasla zemlje grčkog govornog područja i pojavila se potreba da se Sveto pismo prevede, a i pošto su frakcijske sekte nastavile da iskaču sa sopstvenim konkurentskim svetim knjigama, postalo je veoma važno imati konačan spisak knjiga.

Istoričari potvrđuju ono što Biblija kaže o Isusu.

Ne samo da imamo dobro očuvane kopije originalnih rukopisa, već imamo svedočenja i jevrejskih i rimskih istoričara.

Evanđelja izveštavaju da je Isus iz Nazareta činio mnoga čudesa, da su Ga pogubili Rimljani i da je ustao iz mrtvih. Brojni drevni istoričari podržavaju biblijski izveštaj o Isusovom životu i Njegovim sledbenicima:

Cornelius Tacitus (55–120. N. E.) je rimski istoričar iz prvog veka, koji se smatra jednim od najtačnijih istoričara drevnog sveta.8 Jedan odlomak iz njegovog dela nam govori da je rimski imperator Neron "zadao posebno skrojene torture klasi ... zvanoj hrišćani ... ... po Christus [Hristu], od koga je to ime i nastalo, koji je pretrpeo krajnju kaznu za vreme vladavine Tiberija od jednog od naših prokuratora, Pontija Pilata .... "9

Flavius Josephus je jevrejski istoričar (38-100 n.e), koji je pisao o Isusu u svom delu " Jevrejske starine." Od Josephus-a „saznajemo da je Isus bio mudar čovek koji je činio iznenađujuće podvige, učio mnoge, pridobio sledbenike među Jevrejima i Grcima, verovali su da je Mesija, jevrejske vođe su Ga optužile, Pilat Ga je osudio na raspeće i smatra se da je vaskrsao. “10

Suetonius, Pliny Mlađi i Thallus su takođe pisali o hrišćanskom obožavanju i progonu koji je u skladu sa izveštajima Novog Zaveta.

Čak se i jevrejski Talmud, koji sigurno nije bio pristrasan prema Isusu, slaže oko glavnih događaja u Njegovom životu. Iz Talmuda „saznajemo da je Isus začet van braka, da je okupljao učenike, da je bogohulno govorio o Sebi i da je činio čuda, ali da se ta čudesa pripisuju vračarima, a ne Bogu.“11

Ovo je izvanredan podatak s obzirom na to da se većina drevnih istoričara usredsredila na političke i vojne vođe, a ne na nepoznate rabine iz dalekih provincija Rimskog carstva. Ipak, drevni istoričari (Jevreji, Grci i Rimljani) potvrđuju glavne događaje predstavljene u Novom zavetu, iako sami nisu bili vernici.

Da li je bitno da je Isus zaista činio i rekao ono što se nalazi zapisano u Evanđeljima?

Da. Da bi vera zaista imala bilo kakvu vrednost, ona mora biti zasnovana na činjenicama, na stvarnosti. Evo zašto. Da bi leteli nekim letom za London, verovatno biste prvo verovali da avion ima gorivo i da je mehanički pouzdan, da je pilot obučen i da na njemu nema terorista. Međutim, vaša vera nije ono što vas vodi u London. Vaša vera je korisna u tome što vas je dovela u avion. Ali ono što vas zapravo dovodi do Londona je integritet aviona, pilota itd. Možete se osloniti na svoje pozitivno iskustvo iz prošlih letova. Ali vaše pozitivno iskustvo ne bi bilo dovoljno da odvede taj avion do Londona. Ono što je važno jeste objekat vaše vere - da li je on pouzdana?

Da li je Novi zavet tačan, pouzdan prikaz Isusa? Da. Novom zavetu možemo verovati jer ima ogromnu potporu činjenicama. Ovaj članak se dotakao sledećih tačaka: istoričari se slažu, arheologija se slaže, četiri evanđeljske biografije se podudaraju, kopije su izuzetno očuvane, prevodi imaju izuzetno visok nivo tačnosti. Sve ovo daje čvrstu osnovu za verovanje da je ono što mi danas čitamo upravo ono što su izvorni pisci napisali i iskusili u stvarnom životu, na stvarnim mestima.

Jovan, jedan od pisaca to dobro sumira: " Isus je pred učenicima učinio i mnoga druga čuda, koja nisu zapisana u ovom svitku. A ova su zapisana da biste verovali da je Isus zaista Hristos, Sin Božji, i da verujući imate život u njegovom imenu."12

 Kako upoznati Boga…
 Imam pitanje ili komentar…

Napomene: (1) Strobel, Lee. Slučaj za Hrista (Zondervan Izdavačka kuća, 1998), str. 132. (2) Čuveni jevrejski arheolog, Nelson Glueck, je napisao: „Može se kategorično reći da nijedno arheološko otkriće nikada nije osporilo biblijsku referencu.“ Nelson Glueck, Reke u pustinji: Istorija Negeva. Američko jevrejsko izdavačko društvo, Philadelphia, 1969, P. 176. (3) Strobel, str. 143-144. (4) Geisler, Norman L. Bejkova enciklopedija hrišćanske apologetike (Grand Rapids: Baker, 1998). (5) McDowell, Josh. Dokazi koji zahtevaju presudu (1972), str 19. (6) Vidite Dela 2:22, 3:13, 4:13, 5:30, 5:42, 6:14, itd. (7) Bruce, F.F. Knjige i pergamenti: Kako smo dobili englesku Bibliju (Fleming H. Revell Co., 1950), str. 113. (8) McDowell, Josh. Novi dokazi koji zahtevaju presudu (Thomas Nelson Publishers, 1999), str. 55. (9) Tacitus, A. 15.44. (10) Wilkins, Michael J. & Moreland, J.P. Isus pod napadom (Zondervan Izdavačka kuća, 1995),str. 40. (11) Isti izvor. (12) Jovan20:30,31


PODELI:
WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More